gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. fìltrīrām, 3. l. mn. filtrírajū, imp. fìltrīrāj, aor. filtrírah, imperf. fìltrīrāh, prid. r. filtrírao, prid. t. fìltrīrān〉 1. obaviti/obavljati filtraciju 2. v. pročistiti 3. v. pročišćavati, pročišćivati

prid. 〈G fína; odr. fȋnī, G fȋnōg(a); ž. fína, s. fȋno; komp. fìnijī〉 1. koji je veoma dobar ili veoma lijep [fina škola; fino odijelo] 2. koji se sastoji od malih dijelova ili čestica [fina prašina]; sin. sitan 3. koji se lijepo ponaša i ima njegovan izgled [~ čovjek]; sin. uglađen 4. koji odražava poznavanje i poštovanje društvenih pravila [fino ponašanje] 5. koji ima dobar okus [fini kolači]; sin. ukusan; ant. neukusan

im. m. 〈G finála; mn. m. s. N fináli/finála, G finálā〉 1. završni prizor glazbenoga djela [~ opere] 2. v. završnica

im. m. 〈G finàlista, V finàlistu; mn. N finàlisti, G finàlīstā〉 osoba ili momčad koja sudjeluje u finalu, završnome natjecanju

im. ž. 〈G finàlisticē; mn. N finàlistice, G finàlistīcā〉 žena koja sudjeluje u finalu, završnome natjecanju

prid. 〈G finàlističina; ž. finàlističina, s. finàlističino〉 koji pripada finalistici

prid. 〈G fìnālnōg(a); ž. fìnālnā, s. fìnālnō〉 v. završni

im. pl. t. ž. 〈G finàncījā〉 1. novčana sredstva kojima tko raspolaže 2. dio ekonomske znanosti koji proučava poslovanje i raspoređivanje novca prema potrebama i zakonima države i poduzeća

prid. 〈G finàncījskōg(a); ž. finàncījskā, s. finàncījskō〉 koji se odnosi na financije [~ nadzor]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. finàncīrām, 3. l. mn. financírajū, imp. finàncīrāj, aor. financírah, imperf. finàncīrāh, prid. r. financírao, prid. t. finàncīrān〉 uložiti/ulagati novac u što [~ projekt]

im. ž. 〈G finòćē〉 1. osobina onoga koji se lijepo ponaša i ima njegovan izgled; sin. uglađenost 2. svojstvo onoga što se sastoji od malih dijelova ili čestica 3. svojstvo onoga što odražava poznavanje i poštovanje društvenih pravila 4. svojstvo onoga što ima dobar okus; sin. ukusnost; ant. neukusnost

prid. 〈G fȋnskōg(a); ž. fȋnskā, s. fȋnskō〉 1. koji se odnosi na Finsku i Fince 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Finskoj i narodni jezik Finaca

im. ž. 〈G fȋrmē; mn. N fȋrme, G fȋrmā/fȋrmī〉 1. v. poduzeće 2. v. tvrtka

im. m. 〈G fitílja; mn. N fitílji, G fitíljā〉 v. stijenj

im. m. 〈G fitoplanktóna; mn. N fitoplanktóni, G fitoplanktónā〉 biol. sitan organizam koji pluta na vodi i ima sposobnost fotosinteze

im. m. 〈G fìzičāra, V fìzičāru/fìzičāre; mn. N fìzičāri, G fìzičārā〉 stručnjak koji se bavi fizikom

prid. 〈G fìzičāreva; ž. fìzičāreva, s. fìzičārevo〉 koji pripada fizičaru; sin. fizičarov

im. ž. 〈G fìzičārkē, DL fìzičārki; mn. N fìzičārke, G fìzičārkā/fìzičārkī〉 stručnjakinja koja se bavi fizikom

prid. 〈G fìzičārova; ž. fìzičārova, s. fìzičārovo〉 usp. fizičarev

prid. 〈G fìzičkōg(a); ž. fìzičkā, s. fìzičkō〉 1. v. tjelesni 2. koji je opipljiv, koji uistinu postoji [~ dokaz]; sin. materijalni; ant. nematerijalni 3. koji se odnosi na fiziku [~ zakoni]; sin. (fizikalni) 4. koji se odvija s pomoću tijela [~ napad; ~ rad; ~ sukob]

im. ž. 〈G fìzikē, DL fìzici〉 1. prirodna znanost koja proučava opća svojstva i građu tvari i pojava u prirodi koje se mogu mjeriti (energija, sila teža, elektricitet, magnetizam, toplina, zvuk) 2. nastavni predmet u kojemu se poučavaju osnovne spoznaje istoimene znanosti

prid. 〈G fìzikālnōg(a); ž. fìzikālnā, s. fìzikālnō〉 v. fizički

im. ž. 〈G fiziològijē〉 znanost o procesima u živim organizmima, zakonima života, rada i funkcijama pojedinih organa, tkiva i stanica

im. m. 〈G fizioterapèuta; mn. N fizioterapèuti, G fizioterapèūtā〉 medicinski tehničar koji primjenjuje fizioterapiju

im. ž. 〈G fizioterapèutkinjē; mn. N fizioterapèutkinje, G fizioterapèutkīnjā〉 medicinska tehničarka koja primjenjuje fizioterapiju

prid. 〈G fizioterapèutskōg(a); ž. fizioterapèutskā, s. fizioterapèutskō〉 koji se odnosi na fizioterapiju [~ programi]

im. ž. 〈G fizioteràpijē〉 terapija s pomoću topline, masaže, kupka, tjelovježbe, električne struje i sl.

im. m. 〈G fjȅlda; mn. N fjȅldovi, G fjȅldōvā〉 zem. stjenovita gola ledenjačka visoravan

im. m. 〈G fjȍrda; mn. N fjȍrdovi, G fjȍrdōvā〉 zem. duboki i uski morski zaljev stjenovitih i strmih obala koji je nastao potapanjem nekadašnjih ledenjačkih dolina

prid. 〈G flàmānskōg(a); ž. flàmānskā, s. flàmānskō〉 1. koji se odnosi na Flandriju (Flamaniju) i Flamance 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u dijelu Belgije i narodni jezik Flamanaca

im. m. 〈G flàstera, I flàsterom; mn. N flàsteri, G flȁstērā〉 samoljepljivi ovoj za zaštitu rane

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. flàšīrām, 3. l. mn. flašírajū, imp. flàšīrāj, aor. flašírah, imperf. flàšīrāh, prid. r. flašírao, prid. t. flàšīrān〉 uliti/ulijevati što u bocu [~ vino]

im. ž. 〈G flȁutē; mn. N flȁute, G flȁūtā〉 glazb. drveno ili kovinsko puhaće glazbalo najvišega registra

im. m. 〈G flaùtista, V flaùtistu; mn. N flaùtisti, G flaùtīstā〉 glazbenik koji svira flautu

im. ž. 〈G flaùtisticē; mn. N flaùtistice, G flaùtistīcā〉 glazbenica koja svira flautu

prid. 〈G flaùtističina; ž. flaùtističina, s. flaùtističino〉 koji pripada flautistici

im. m. 〈G flìpera, I flìperom; mn. N flìperi, G flȉpērā〉 sprava za igru u kojoj se s pomoću posebnih ručica kuglica ili loptica pokreće prolazeći kroz različite zapreke

im. m. 〈G flìša〉 geol. sediment nastao taloženjem gradiva različita sastava, u našemu je primorju važan kao obradivo tlo

im. m. 〈G flomàstera, I flomàsterom; mn. N flomàsteri, G flomàstērā〉 pisaljka s kemijskim punjenjem koja služi za crtanje, bojenje ili označivanje teksta

im. ž. 〈G flȏrē〉 biol. biljni svijet

im. m. 〈G flòreta〉 1. tanki mač s kuglicom na vrhu ili sa zaobljenim vrhom 2. sp. natjecateljska disciplina u mačevanju

im. ž. 〈G flȍtē; mn. N flȍte, G flȏtā〉 pom., vojn. 1. skup brodova koji služe istoj namjeni ili se nalaze pod zajedničkim zapovjedništvom 2. svi brodovi jedne države; sin. brodovlje ◇ zračna ~ skup letjelica koje se nalaze pod zajedničkim zapovjedništvom

im. m. 〈G fluída; mn. N fluídi, G fluídā〉 1. fiz. tvar u tekućemu ili plinovitome agregacijskom stanju koja lako mijenja oblik te može teći i poprimiti oblik posude 2. pren. neodređena energija koja zrači od kojega čovjeka ili predmeta

im. m. 〈G flȕōra, I flȕōrom〉 kem. kemijski element (F), u prirodi se pojavljuje samo u spojevima, žutozeleni otrovni plin oštra mirisa, sastojak zubne cakline

im. ž. 〈G fluorescèncijē; mn. N fluorescèncije, G fluorescèncījā〉 fiz. pojava da tvar svijetli dok je obasjana elektromagnetskim zračenjem izvan vidljivoga dijela spektra

prid. 〈G fluorescèntnōg(a); ž. fluorescèntnā, s. fluorescèntnō〉 koji se odnosi na fluorescenciju [fluorescentna cijev]

prid. 〈G flȕōrova; ž. flȕōrova, s. flȕōrovo〉 kem. 1. koji pripada fluoru [~ atom] 2. koji sadržava fluor [~ oksid]

im. m. 〈G foajèa; mn. N foajèi, G foajéā〉 v. predvorje